Pozorište Atelje 212 je započeo svoj život 12. novembra 1956. godine, premijernim koncertnim izvođenjem Geteovog “Fausta” u režiji Mire Trailović, u kome su igrali Marija Crnobori, Mata Milošević, Viktor Starčić i Ljubiša Jovanović, u maloj sali stare zgrade “Borbe” u kojoj je bilo samo 212 stolica u gledalištu.
Pojava Atelje-a 212 značila je prekretnicu u pozorišnom životu ne samo Beograda, već i ovog dela Evrope. Atelje je osnovan kao pozorište u kome bi se igrala nova avangardna drama, od velikog uticaja u Evropi u to vreme. Osim toga, želeli su da osnuju pozorište koje će se i organizaciono razlikovati od postojećih, koje pre svega neće biti institucija. U traganju za pogodnim prostorom u kome bi realizovali svoju ideju otkrili su čitaonicu novinske kuće „Borba“, a Dragoslav Mihajlović Mihiz nazvao je novo pozorište Atelje 212. Publika je tog 12. novembra 1956. aplaudirala, a javnost je bila blagonaklona prema ovom neobičnom pozorištu s neobično izvođenim predstavama.
„Matica“ je komad koji je, po sopstvenoj priči, za naš teatar napisao, manirom vrsnog dramskog autora, Goran Petrović, jedan od najznačajnijih pisaca našeg jezika.
Glavni junak, Andrija Gavrović, Zastavnik Prve klase JNA u penziji, odlučuje da ostane u podrumu svoje zgrade, prepunom odloženih i upotrebljenih stvari koje su obeležile njegovu i našu prošlost. Iz perspektive današnjeg trenutka u kome se uopšte ne snalazi, ne prilagođava i ne želi da se prilagodi, gde sve propada – prostor ispunjen prepoznatljivim predmetima budi u njemu nostalgiju za vremenom u kome je živeo, koje je voleo, u kome mu nije bilo “tesno”. Za vremenom u kome je ostavio svoje najbolje godine, snagu i emocije. U tom prostoru Zastavnik postaje živi eksponat jednog zaboravljenog vremena i jedne zaboravljene zemlje…
Igraju: MIHAJLO JANKETIĆ, SVETLANA BOJKOVIĆ / JELICA SRETENOVIĆ, GORICA POPOVIĆ, SAŠA TORLAKOVIĆ, NENAD ĆIRIĆ, UROŠ RAKIĆ, DRAGANA ĐUKIĆ