Beogradski Zooloski Vrt nastao je na mestu gde se i danas nalazi ’36. godine, a osnovao ga je tadašnji gradonačelnik i industrijalac, gospodin Vlada Ilić. Prvi su se uselili lavovi i leopardi, beli i mrki medvedi, vukovi i antilope. Od tada ova gradska oaza nezaobilazna je tačka beogradskog kruga Dvojke i gradska turistička zona. Tu dolazimo na mini izlete i provodimo zabavne subote u društvu Vukovih drugara sa domaćim imenima.
Svi imamo neku omiljenu životinju sa kojom se poistovećujemo, čija nas pojava fascinira. Mnogi od njih nikada nebi mogli da postanu naši kućni ljubimci, ali su Beogradski ljubimci koje rado obilazimo.
Legenda Beogradskog Zoološkog Vrta i ljubimac Beograđana, šimpanza Sami i sam je postao Beograđanin ’88 godine. Snimak njegovog bekstva iz kaveza i šetnje ulicama Dorćola uz ’’razgovor’’ sa prolaznicima obišle su ceo svet i Sami je postao poznat zahvaljujući svom nestalnom duhu. Policija i radnici Vrta pratili su Samija dok je oduševljeno šetao gradom. Ipak, nakon zabavne šetnje pružio je ruku Vuku Bojoviću koji ga je nagovorio da se vrate kući, smestio ga u auto i odvezao sebe i Samija u svoj Vrt Dobre Nade. Ovo nije bio jedini put kada je ovaj dorćolski disident poželeo ’’izazak u grad’’ ali srećom, uvek se vraćao kući. Sami je uginuo te ’92. godine, i tog dana svi mediji su objavili vest o odlasku slavnog Beograđanina. U svojoj kući dobio je spomenik u obliku velike bronzane statue koja i danas podseća na naše sličnosti i razlike.